Bebin plač – s jedne strane izvor sreće, a s druge brojnih frustracija, popraćenih neispavanošću i iscrpljenošću. Premda su mnogi od nas čuli da dijete treba nonšalantno pustiti da plače kako bi se naučilo samo smiriti, čak i u trenucima najteže iscrpljenosti pitamo se je li to doista istina. I zaista, slobodno možemo reći kako je ovo jedan od gorih savjeta koji se mogu dati novopečenim roditeljima.
Naime, plač je za bebu sredstvo komunikacije, sredstvo koje nam je možda zbunjujuće i nepoznato, ali koje kao i svoju bebu, treba upoznati. On je prirodan refleks s kojim se sve bebe rađaju i baš zahvaljujući njemu preživljavaju.
Da novorođenčad može pričati, govorila bi stvari poput: “Hoću svoju mamicu!”, “Gladan/gladna sam ili žedan/žedna sam!”, “Strah me!”, “Nešto me boli!”, “Hladno mi je ili vruće mi je!”. No, ne može i zato plače. Uvijek naime postoji neki konkretan i valjan razlog za tu komunikaciju. Ako ju odlučite ignorirati, dovest ćete do gubitka razumijevanja i povezanosti sa svojom bebom. Naravno, uvijek je tu strah od manipulacije od strane vlastitog novorođenčeta, no imajte na umu da neke bebe neće odustati tek tako, već će plakati još jače, još duže i na kraju se samo osjećati iscrpljeno i tužno, a vama neće biti ništa lakše. Upravo ova borba za autoritet uništit će posebnu vezu koju imate sa svojim djetešcem, a kasnije u razvitku djeteta bi se čak mogla manifestirati kao neposlušnost pa i agresija.
Zato treba reagirati na svaki bebin plač, pogotovo onaj u prva tri mjeseca njezina života, kada njezino preživljavanje doslovno ovisi o vama. Ako beba osjeti da ste tu kada vas treba, ovaj će se pozitivan stav odraziti na vaš odnos kroz čitav život. No, ako će se osjećati zapostavljeno, to bi moglo dovesti do trauma i u starijoj dobi. Ono na što trebate obratiti pažnju je da znate razaznati koji tip plača beba koristi u koju svrhu. To ćete moći s vremenom, no trud, strpljenje, razumijevanje i konačno iskustvo, neophodni su. Nekad je dijete jednostavno gladno premda je nedavno jelo. Ipak je to jako mali želučić i ne može odmah prihvatiti veliku količinu mlijeka. Nekad je samo u strahu, a kako i ne bi bilo kada se nalazi u sasvim novoj okolini na koju se mora naviknuti.
Isto tako, ako vam se dijete budi u snu, znajte da je to sasvim normalan dio djetetovog razvoja i da opet treba biti tu uz njega, odnosno nju. Utješite svoju bebu, bez obzira na to ima li ona poteškoća sa spavanjem ili plače u snu. Dignite se, dajte svoj djetešcu čaj, dudu ili ga jednostavno malo zagrlite, pomazite, ljuljajte, češkajte. Ako beba spava, a plače, probajte ju utješiti bez buđenja, buke i paljenja svjetla i samo joj, kao i kada se probudi usred noći, tiho govorite nježne, umirujuće riječi poput: ‘Mamica je tu, ne boj se’. Jer kada pogledate, kako dijete ne bi plakalo u snu s obzirom na to koliko stvari dnevno doživi i nauči – kao i mi, dnevne aktivnosti opet proživljava dok spava.
U svakom slučaju samo reagirajte, s vremenom ćete znati raspoznati različite forme, odnosno zvukove plača – plače li vaša beba pa nakon stanke opet počne plakati, plače li neutješno ili samo jeca, plače li tiho i ritmički s tendencijom da taj plač postane snažniji i glasniji… Razne su vrste plača, no jedno je sigurno – s vremenom ćete lakše moći razaznati treba li vašoj bebi samo osjećaj ugode, topline i sigurnosti koju joj samo vi možete pružiti ili osjeća bol bilo zbog gladi, bilo zbog grčeva, bilo zbog neudobne odjeće.
