Majčinstvo bez filtera: zašto mamama treba podrška, a ne savršenstvo.

0
312

Majčinstvo je puno ljubavi, ali budimo iskrene, nije uvijek nježno, mirno i savršeno posloženo.

Postoje dani ispunjeni zagrljajima, smijehom i malim trenucima koje želimo zauvijek zapamtiti. A postoje i oni drugi. Dani kada smo umorne, nesigurne, preplavljene i kada se pitamo radimo li išta kako treba.

I jedno i drugo je majčinstvo.

Na društvenim mrežama uglavnom vidimo smirene majke, bebe koje spokojno spavaju i savršeno uređene domove. Međutim, takve slike ne prikazuju neprospavane noći, sumnje, umor i trenutke u kojima se majke osjećaju izgubljeno. Zbog toga se mnoge žene osjećaju usamljeno, iako nisu jedine koje prolaze kroz takva iskustva. Ali istina je puno jednostavnija: nijedna mama nema sve pod kontrolom cijelo vrijeme.

Svaka obitelj ima svoj ritam. Svaka beba ima svoje potrebe. Ono što savršeno funkcionira jednoj mami, drugoj možda uopće neće odgovarati. Ne postoji univerzalni recept, savršen raspored ni samo jedan ispravan način.

Majčinstvo se uči kroz pokušaje, pogreške, promjene planova i bezbroj malih odluka koje donosimo svakoga dana. Ponekad ćemo biti sigurne u sebe, a ponekad ćemo nazvati prijateljicu, mamu ili pedijatra samo kako bismo čule da je sve u redu.

I upravo zato mamama ne treba još više pritiska.

Ne trebaju im savjeti koje nisu tražile, usporedbe ni pitanja zbog kojih se osjećaju kao da nisu dovoljno dobre. Trebaju im razumijevanje, pomoć i netko tko će jednostavno reći:

„I ja se tako osjećam.“

„Tu sam.“

„Radiš najbolje što možeš.“

Ponekad podrška izgleda kao razgovor bez osuđivanja. Ponekad kao skuhan ručak, pričuvana beba ili poruka poslana u pravo vrijeme. Ne mora biti velika gesta. Dovoljno je da mama osjeti kako nije sama.

Jer savršena majka ne postoji.

Postoji mama koja voli, brine, pokušava, griješi i ponovno pokušava. Mama koja možda nema odgovor na svako pitanje, ali svakoga dana daje dio sebe.

I to je dovoljno.

Umjesto da težimo slici savršenog majčinstva, možda bismo trebale češće razgovarati o onom stvarnom. O umoru, nesigurnosti i kaosu, ali i o nježnosti, ponosu i ljubavi koja se teško može opisati riječima.

Jer mame ne trebaju biti savršene.

Trebaju znati da su viđene, shvaćene i podržane.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.