Marijana Mikulić: ‘ Svi mi druge vidimo idealno i mislimo da samo kod nas neke stvari ne idu’

0
570
Mare Mikulić intervju naslovna

Glumicu i majku trojice sinova Marijanu Mikulić zaista ne treba predstavljati, osim što bismo samo voljeli naglasiti da je Mare, kako ju od milja zovu, pokrenula blog zenamajkaglumica.com koji je mnogim Hrvaticama izvor velike inspiracije, što zbog recepata koje Marijana piše, što zbog kolumni vezanih uz odgoj djece. Zanimao nas je i  Marijanin osvrt na kućnu karantenu koja ju je kao i sve nas zadesila, ali i to kako izgleda jedan njen tipičan dan.  Uvijek vedra, prepuna pozitivne energije i želje da pomogne drugom čovjeku, Marijana nam je sve ovo u detalje ispričala, no u ovoj predivnoj, iskrenoj ispovijesti, saznat ćete da slavnim mamama nije uvijek baš tako lako. Dapače,i one se nose s umorom, strahovima i svojim unutrašnjim borbama, ali kako je Marijana rekla: ‘To su sve normalne situacije, da nema kiše ne bismo valjda toliko cijenili lijepe dane’.

Kako si preživjela kućnu karantenu s trojicom sinova?

Najteži je bio početak, privikavanje da smo svi cijelo vrijeme doma, a da ne smijemo ni van, ni na druženja. Sve se treba stalno dezinficirati. I u svemu tome onda uskladiti svakome se uspjeti posvetiti, neizvedivo. Uvijek se osjećaš kao da si nekog zapostavio, uvijek još nešto nisi stigao napraviti, a padaš s nogu od umora. Ali, evo. Preživjeli smo.

Mare Mikulić 4

Što ti je općenito najteže, a što najljepše kod bivanja mamom trojice sinova?

Najteže je manevriranje između njih trojice, jer je velika razlika, između svakog po pet godina. Pa se ništa ne može s njima zajedno raditi, uvijek je nekom nešto već dosadno ili je ovaj drugi još premali za nešto. Ali je predivno imati kuću punu djece. Da imam pomoć u vidu bake ili tete neke tu blizu nas, imala bih i više djece.

Mare Mikulić 3

Mnogi su glumci i glumice tijekom epidemije koronavirusa priznali kako se boje za budućnost i kako su ostali bez prihoda. Je li tebi protekli period bio stresan i gledaš li s nadom u budućnost bez imalo straha?

U početku pandemije sam imala takvu tjeskobu i strah da me stiskalo u prsima svakodnevno. Pa je slijedio potres, radovi u zgradi koji cijelo vrijeme nisu jenjavali, stvorila se i anksioznost. A sada s mogućnošću izlaska iz kuće, šetnjama s djecom, kao da se vraća pomalo i vjera u neko bolje sutra. Na mala vrata i stidljivo, i moje Kazalište Trešnja je otvorilo svoja vrata, i jedva čekam da se sve vrati u normalu.

Kako izgleda jedan tvoj tipičan dan kao majke, supruge i glumice?

Čim otvorim oko netko kmeči, netko je gladan, netko mora na vrijeme ustati u školu (dok je škole kao takve bilo, a nadamo se da će od jeseni opet biti). Uglavnom, od ranog jutra hektika, svakom doručak, svakog se sprema za njegovu aktivnost- škola, vrtić, ostanak s tetom čuvalicom. Kazalište, plac, kuhanje, već se vraća školarac, pa treba i po vrtićanca. A onda kreću dječje popodnevne aktivnosti, glazbena, treninzi. A kada u sve to treba posložiti snimanja, tatin put od par dana, to je tako našpanano da vrijeme za tuširanje doživljavam kao odlazak na petominutni spa.

Mare Mikulić 2

Kako si doživjela/podnijela mijenjanje svog tijela kroz tri trudnoće?

Dok sam bila trudna predivno, taj osjećaj da u meni raste život, jedno malo stvorenje, i da se zbog toga moje tijelo mijenja, i daje mu dom na devet mjeseci, predivno.

Problem nastaje nakon trudnoća, kada se hormoni slegnu, kada se treba vratiti na posao, a moje tijelo izgleda kao nečije u šestom mjesecu trudnoće-sve se vratilo u normalu, a trbuh ne. Ali evo, navikneš se, prihvatiš, vježbaš, prilagodiš garderobu… I tako. Zdravlje je ipak najbitnije, i ta mala stvorenjca koje je to tijelo iznjedrilo.

Kako se nosiš s umorom?

Jako teško, dan, sve obveze u danu, djeca, kuhanje, posao, sve sve nekako. Kao i svatko. Ali ta nespavanja, to me ubija. Moji dečki jako kasno krenu spavati cijelu noć, Andrija s dvije, Ivan s tri godine, a Jakov još nije prespavao cijelu noć. To mi užasno fali, to spavanje barem par sati u komadu. Ali nadam se uskoro i tome..

Mare Mikulić 5

Pokrenula si i blog zenamajkaglumica.com na kojem možemo čitati tvoje kolumne i inspirirati se tvojim receptima! Imaš li neke veće planove s njim ili ti je to samo za dušu? Kakav sadržaj posebno vole tvoje pratiteljice, recepte ili sadržaj vezan uz djecu?

Pa voljela bih imati više vremena i kvalitetnije se tome posvetiti, podići to na prave noge. Ali pomalo, budem. A sve je krenulo iz mojih nekih prijašnjih kolumni na koje su mame dosta reagirale i slale mi privatne poruke da se zahvale na dijeljenju iskustava. Naime, imam osjećaj da svi mi druge vidimo idealno, i da mislimo da samo kod nas neke stvari ne idu, da fali vremena, živaca. A onda kada vidiš da je to sve i kod drugih isto, da nikom nije lako, i da nije svaki dan savršen, da nije sve samo slikovnica, bude čovjeku lakše nositi se svime. Jako nam je, valjda, potreban taj osjećaj da u nečem nismo sami. I to me veseli da nekom na taj način pomažem, a sebi imam ispušni ventil.

A recepata što se tiče, to mi je takva radost kada dobijem fotografije jela spremljenih po receptima s bloga. To su većinom neki brzi, jednostavni recepti, za jela i deserte koje moji klinci vole. Neki od njih su završili i na Journal #welovelocal stranicama, i tome jako veseli.

Mare Mikulić 6

Osjećaš li se ispunjeno i uspješno u svakom pogledu? Pogode li te nekad teški dani i kako se s njima nosiš?

Uh, nekad imam osjećaj da se teški dani zaredaju jedan za drugim. Kada imam osjećaj da sam dala tristo posto sebe, a djeca nezadovoljna, ručak nije uspio, snimila lošu scenu, nisam prošla audiciju. Ali to su sve normalne neke situacije, da nema kiše ne bismo valjda toliko cijenili lijepe dane. Ja osobno kada padnem trudim se skupiti još više snage, nekad imam osjećaj nadljudske, i odbijem se i skočim više nego što sam mislila da je moguće. Vježbam, napravim svoj domaći kruh, sakrijem se i pročitam par stranica knjige, i budem neka nova ja, spremna za nove pobjede.

Savjet svim mamama za kraj?

Naoružati se strpljenjem i živcima, ali i ne odustajati od sebe. Ako te čini sretnom već šetnja, običan odlazak na kavu, čitanje par stranica knjige, pa priušti si to ponekad, ako već ne možeš često. Da razbiješ svakodnevicu, napuniš malo baterije, bit ćeš bolja i sebi i svojoj obitelji. Neće svijet propasti ako mama ponekad ukrade vrijeme za sebe. Samo će mama biti još bolja i mama i osoba nakon toga.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.