Kada smo nedavno naišli na Instagram post iznimno praćene mame Ane Vladušić u kojem govori o cosleepingu, odmah smo ju poželjeli zamoliti da nam prokomentira ovu temu, pogotovo zato što je pitanje spavati s bebom u krevetu ili ne, sigurno pitanje koje si je svaka mama postavila.
No, da u startu definiramo ovaj pojam. Ako pitate Wikipediju, ona će vam reći sljedeće:
‘Co-sleeping ili zajedničko spavanje praksa je u kojoj bebe i mala djeca spavaju blizu jednog ili oba roditelja, za razliku od zasebne sobe. Pojedinci koji spavaju, spavaju u senzornoj blizini jedan drugom, gdje pojedinac osjeća prisutnost drugih. Ova senzorna blizina može biti potaknuta dodirom, mirisom, okusom ili bukom.’
Ali ono što ste već u startu primijetile je da ovo možda i same radite i to već godinama, a sve se dobro sjećamo da smo i mi znale dijeliti krevet s roditeljima. Tada ovaj ritual možda nije imao ovako ‘fensi’ naziv, ali činjenica je da je cosleeping nešto što se itekako prakticira, i to ne samo na Zapadu, već i po mnogim i dalje živućim starim plemenima po primjerice Južnoj Americi i Africi, gdje roditelji i djeca ne samo da spavaju zajedno, već dijele čitav svoj život u samo jednoj prostoriji.
Ipak, kako oko ove teme postoje oprečna mišljenja i praske, pitali smo Anu, inače mamu dviju djevojčica – Mile i Antee i dječaka Franca da s nama podijeli svoja iskustva, kao i iskustva svojih pratiteljica, a Ana je otkrila i kako se sa svime nosi njezin suprug Papi.
Koji je tvoj stav o cosleepingu?
Moj stav o cosleepingu je totalno suprotan onome što sam mislila prije nego li sam rodila najmlađe dijete. Nekad sam zagovarala krevetić i vjerovala da svi trebaju svoj prostor i mir i pri tome bila glasnija od Karen u Will&Grace, no vremena i prioriteti su se promijenili, pa Franco i ja, na kraju balade, ipak spavamo zajedno.
Kako je tekao cosleeping s Francom, a kako s prvo dvoje djece i kako su se cure na kraju ipak odviknule od spavanja s mamom?
Antea je od prvog dana spavala u svom krevetiću, no uspavljivali smo ju nunanjem. To me užasno umaralo, pa smo s Milom (drugim djetetom) pokušali drugačije. Međutim, kako je ona tip djeteta koje ne podnosi da ju išta dotiče dok spava zapravo je sama odbila spavati s nama. S Francom je sasvim druga priča. On spava sa mnom. Pokrivam ga poplunom, pa onda umjesto da zaspim, stavljam između nas jastuk za dojenje. Nažalost, jedino tako spava. Taman dok se namjestim i zatvorim oči, on svoje otvori i tako u krug. Zato kažem da mi je život bajka. Bajka koja se zove začarani krug i traje cijelu noć :). Ja se ujutro budim kao vještica, a Papi kao najljepši na svijetu. Jer, u bajci, on je Trnoružica, i on spava. 🙂
Što su ti na ovu temu rekle obožavateljice koje te prate na Instagramu? Kakva su njihova iskustva i stavovi?
Dosta mama dijeli moje iskustvo. Neke zbog dojenja, neke zbog komocije i lakših noći, a neke jednostavno jer tako žele i vole. I to je OK. Svatko treba pronaći ono što mu najviše odgovara i toga se držati. Sve u svemu, zaista sam se iznenadila koliko je cosleeping kod nas zastupljen i prihvaćen.
Kako postići balans? Kako prakticirati i cosleeping i spavanje s partnerom, ali i omogućiti samoj sebi kvalitetan san?
Hmm… Mislim da balans svega toga ne postoji. Kako bi Hugo u igrici rekao: “Izaberi jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti :). No, recimo to ovako: svaka beba, pa i muž u tom krevetu, spava drugačije i vrlo je teško složiti neku generalnu preporuku. To vam je poput rujanskog izdanja časopisa Vogue koji vam kaže što će biti moderno naredne godine, ali svi komadi u njemu su apsolutno nenosivi ili apsolutno nedostupni većini ljudi.
Što reći na kraju, cosleeping da ili ipak ne?
Što se tiče savjeta, samo ovaj imam: spavajte koliko možete, opustite se, ne zapustite se, pustite veš (ako beba već neće :)) da spava u kinderbetu i popijte kavu. Ništa nije neodgodivo.
Mañana, rekli bi Argentinci. 🙂
