Mama Dragana: ‘Mame nisu same u onom što prolaze’

0
156
mama dragan intervju

U posljednje vrijeme sve viša mama otvoreno priča o svom iskustvu majčinstva, kao i o poteškoćama s kojima se susreću u ovoj prekrasnoj, ali ponekad izazovnoj životnoj ulozi. S njihovim iskustvima susrećemo se čak i na Instagramu, na kojem je život naizgled savršen pa tako ne čudi da smo surfanjem po ovoj društvenoj mreži naišli na mamu Draganu Ristin koja se krije iza profila Strašna mama, a koji otvoreno govori ne samo o onim savršenim trenucima koji prate majke, već i o onim teškim. I dok su nekim mamama potrebne godine da ostvare više od 8 000 pratitelja, koliko ih ima spomenuti profil, Dragana je u svega godinu dana dostigla ovu brojku. To samo ide u prilog činjenici da je mamama više nego ikad potrebno govoriti o svim sferama majčinstva i svim izazovima s kojima se susreću, a kako se svaka mama na svijetu susrela s pitanjem ‘Jesam li dovoljno dobra?’, učinilo nam se sasvim logičnim da s Draganom popričamo o ovom, ali i mnogim drugim sličnim pitanjima.

Može prvo par riječi o sebi….

Za početak hvala vam puno na pozivu za razgovor, baš ste me ugodno iznenadili.  Teško je svesti to u par riječi, ali pokušat ću. Pola života sam živjela u Australiji,  a ostatak u Hrvatskoj. Imam 32 godine i dvoje djece (Sofia 4 godine i Andrej 9 mjeseci). Imam dečka (mama mi se sad ježi jer kaže ne može biti dečko ako imamo djecu) već 8 godina i živimo u Zagrebu. Imamo digitalnu agenciju za marketing i izradu web platformi.

Kada si pokrenula profil Strašna mama i što te potaknulo na to?

Pokrenula sam profil prošle godine, potaknuta time da razbijem određene stereotipe i prikažem stvari onakvima kakve jesu. Često na Instagramu viđamo “ljepšu” stranu života jer je ugodnije oku i fotogeničnije. Iako i sama volim staviti ljepšu fotkicu, trudim se napraviti zdravi balans i povremeno prikazati i onu realniji stranu života.

U opisu profila stoje pojmovi ‘trudnoća’, ‘postpartum’ i ‘mentalno zdravlje’, što će reći da se upravo ovim temama često baviš na svom profilu. Misliš li da se dovoljno piše o ovom temama i na pravi način jer kao da su te teme još uvijek stigma, pogotovo ova zadnja?

Tako je, ponajviše se bavim ovim temama jer imam određeno iskustvo. Smatram da najbolje možemo pisati o onome što smo “prostudirali”, ali najbolje možemo razumjeti ono što smo proživjeli ili trenutno preživljavamo. O trudnoći se zaista dosta piše i možete pronaći odlične savjete, iskustva i mišljenja. Što se tiče postpartum perioda ili takozvanog četvrtog tromjesečja, piše se sve više, ali često zna biti usmjereno samo na bebicu. Dakle dojenje, briga , njega i sve ostalo. Ono o čemu ja volim pisati je postpartum period majke. Njezine potrebe, želje i prilagodba na novi život koji beba nosi. Često se u postpartum periodu mame osjećaju usamljeno i izolirano pa na neki način pružam podršku ili u najmanju ruku osjećaj da nisu same. A mentalno zdravlje je na našim prostorima i dalje tabu tema, nažalost. Smatram da se premalo time bavi i još manje o tome priča. Sama asocijacija na psihički poremećaj ima negativnu konotaciju pa je samim time teže ljudima osvijestiti da imaju određeni problem, a kamoli da za to potraže profesionalnu pomoć ili čak pomoć unutar svoje zajednice. Moj dugoročni cilj je senzibilizirati ljude glede psihičkih poremećaja te osvijestiti ih da treba na sebi raditi, jer ako možemo poraditi na vanjštini (frizeri, kozmetički saloni itd.) onda isto tako možemo uložiti vrijeme na ono što nije oku vidljivo.

 Što je po tebi najteža, a što najljepša strana trudnoće, a što postpartum perioda?

Za mene je najljepša strana trudnoće  samo saznanje da u sebi nosim život, da se jedno malo biće razvija i raste. Za mene je tu započela neraskidiva veza i ljubav za koju nisam ni sanjala da postoji. Najteže su svakako fizičke prepreke, iako je svaka trudnoća individualna. Ja sam prolazila kroz  kroz mučnine (cjelodnevne a ne samo jutarnje), bolove u leđima i pritisak na zdjelici kasnije u trudnoći. Povrh toga hormoni znaju divljati te ponekad bude teško pronaći dobru psihičku uravnoteženost. Bitno je osvijestiti zašto se tako osjećamo i imati podršku u partneru i okolini. Što se tiče postpartum perioda zaista nije teško pronaći prekrasne trenutke. Upoznali ste to malo biće koje ste 9 mjeseci nosili u sebi i mogli bi ga gledati danonoćno. Mazite se, povezujete i zaljubljujete. Veliki utjecaj na postpartum period ima vaš porod te oporavak. Iz svog iskustva, nakon drugog izuzetno teškog poroda, postpartum može biti jedan od najtežih stvari koje ste doživjeli. Iscrpljeni, nezacijeljeni te u velikim bolovima morate skrbiti o djetetu koje je ovisno o vama. Opet je ovdje jako bitna podrška vašeg partnera i obitelji. Često sam čula od drugih žena fraze “nemoj tako govoriti, uplašit ćeš mame koje trebaju roditi” što smatram da je krivo i svojevrsni ‘gaslighting’ (vrsta mentalnog nasilja, odnosno manipuliranje informacijama koje dovodi do toga da osoba počinje sumnjati u svoja opažanja i percepciju stvarnosti te počinje u sebi gajiti sumnje).

Smatram da je važno govoriti o teškim iskustvima jer jedino na taj način ćemo osvijestiti i potaknuti druge ljude da se informiraju i pobrinu o svom iskustvu. Postpartum period može biti prekrasan, ali može biti i težak. Uvijek se nadamo najboljem ishodu, ali smo svjesni da postoji mogućnost za težim. Htjela bih isto tako naglasiti da žene trebaju biti upoznate sa svojim pravima koje imaju na porodu i da je dobar dio intervencija u našim rodilištima odrađen rutinski, sasvim nepotrebno te da su  iste čest razlog napornog postpartum perioda. Ono na što zaista nemamo utjecaja, a pogađa čak do 20% žena poslije poroda jest postporođajna depresija. Bitna je rana intervencija, podrška vaše zajednice te u nekim slučajevima profesionalna pomoć.

Što imaš za reći na temu mentalnog zdravlja majki?

Mislim da su mame po defaultu sklonije određenim problemima jer često crpe svu svoju energiju i njima ne preostaje puno. Prazne svoj “bunar” i često se zaborave same napiti vode i ostanu žedne. Postoji još jedna slična teza na koju pomislim i koristim kao vid afirmacije. Postoji razlog zašto majka mora staviti kisik prvo sebi pa onda tek djetetu kada je zrakoplov u nekom problemu. Moramo pomoći sebi kako bi uopće mogli i bili sposobni pomoći drugima. Mentalno zdravlje majki mora biti prioritet kako samoj majci tako i njezinoj okolini. Je li to vrijeme za sebe (u miru ili tišini), hobi ili psihoterapija, pronađite obrazac koji za vas funkcionira. Jako je lako u majčinstvu izgubiti sebe jer je centar našeg zbivanja drugo malo biće (ili više njih), ali ne smijemo sebe zapostaviti iz puno razloga, između ostaloga jer smo upravo mi uzor našoj djeci i od nas uče obrasce ponašanja koji ostaju za cijeli život.

 S kakvim upitima, ali i komentarima ti se mame najviše javljaju?

Ono što me jako veseli jest da mi se najviše mama javlja da se zahvale na nečem što su pročitale. Osjećaj da nisu same i da nisu jedine koje nešto prolaze je neprocjenjiv. Ja jako volim svoju platformu koristiti kako bi dobila dobar savjet jer ima pregršt mama sa super idejama i iskustvom i isto to volim dijeliti dalje. Tako da mi je inbox pun ‘how to’ ideja, prijedloga i podrške što me čini presretnom.

Što su po tebi najveći izazovi s kojima se susreću majke pa i ti sama i kako se ti s njima boriš, ali i kakav bi savjeta dala ostalim mamama?

Mislim da je najveći izazov majčinstva zdravi balans. Žongliranje djece, partnera, obitelji, prijatelja, posla, obveza itd. Znam da nije popularna ideja i nekom se može činiti monotona, ali je stvarno ključ u dobroj organizaciji i rutini. Djeca rutinu obožavaju (iako se tako nekad ne čini) i ta rutina vama omogućava vremena za druge stvari. Volimo ih najviše na svijetu, ali svi znamo onaj prekrasan osjećaj kada ih u 20:00 h “spakiramo” na spavanje i imamo malo vremena za sebe. Ali isto tako, ako ste imali naporan dan ili jednostavno stvari ne idu kako ste zamislili, opustite se. Uzmite trenutak za sebe jer sve ostalo može pričekati. Uživajte koliko možete u lijepim trenucima, jer nitko se neće sjećati da baš taj dan mama nije stigla skuhati nego je naručila hranu ili da stakla nisu oprana. Treba znati procijeniti što nam je zaista prioritet u nekim trenucima.

Imaš li neke omiljene autore koje čitaš ili sadržaje koje pratiš za koje misliš da bi bili korisni drugim mamama?

Ina May Gaskin je divna primalja koja je napisala puno dobrih knjiga o prirodnom porodu, dojenju i majčinstvu. Bilo što da od nje pročitate nećete pogriješiti. A što se sadržaja na društvenim mrežama tiče puuuno toga pratim, a htjela bi naše domaće žene pohvaliti i od srca preporučiti : @unabridgedblog je doula na čijem profilu možete naučiti nešto novo svaki dan. Nenametljivo, informirano i precizno govori o prirodnom porodu, dojenju, majčinstvu… @mamaizvrk je fenomenalan profil za mame koje započinju s dohranom jer je žena toliko genijalna da je sve istražila i napravila plan i program po mjesecima. Također jedan od omiljenih profila mi je @grofdrakula jer se bavi aktualnim temama te prekrasno piše.

Za kraj neki savjet…

Htjela bih podijeliti s vašim čitateljima jedan ‘caption’ koji sam napisala i mislim da nema boljeg savjeta od toga ako negdje sjedi dobra mama i preispitujte sebe…

Negdje sjedi dobra mama i misli da uvijek može više učiniti za svoje dijete, odnosno da nikada nije dovoljno (dobro). Negdje sjedi dobra mama i boji se da će nesvjesno svoje dijete traumatizirati kao što su nju njezini roditelji. Negdje sjedi dobra mama i osjeća se kao loša mama jer ne upija svaki dragocjeni trenutak sa svojom djecom. Negdje sjedi dobra mama koja je napravila “krivu” odluku i kažnjava se i grize. Neke dobre mame se nažalost osjećaju kao loše mame. Ne znam tko je danas trebao ovo pročitati, ali TI SI DOBRA MAMA. I nije smak svijeta ako nisi uvijek SAVRŠENA MAMA. Jer to je ne moguće. Fizički iscrpljujuće. I sasvim nepotrebno. Na taj način šaljemo svojoj djeci krivu poruku o tome kako ovaj svijet funkcionira. Da…slažem se, dijete treba voljeti najviše na svijetu. Paziti. Maziti. Čuvati. Ali isto tako to dijete mora znati za “nesavršene” trenutke. Mora znati da nekada i najbolja mama ima ne tako dobar dan ili trenutak. I to je ok. Jer ga to čeka u životu i mora se znati nositi s tim. Moramo svoju djecu s ljubavlju i brigom hraniti kako bi izrasli u divlje cvijeće koje raste u prirodi, otporno na vremenske nepogode. Ne smijemo ih držati u tegli na prozoru, zalijevati stalno i pitati se zašto rastu, ali još nisu procvali.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.