Vjerujemo da Jelenu Veljaču ne treba posebno predstavljati jer se osim na profesionalnom planu itekako dokazala i kao majka, a slobodno možemo reći i kao borkinja za ženska prava. S obzirom na to da je u zadnje vrijeme sve glasnija po pitanju majčinstva i općenito prava žena, ali i da njezinim Instagram profilom dominira kćerkica Lena, morali smo ovu ženu koja ruši sve granice posjesti na intervju kako bi s nama podijelila svoja mišljenja, ali i otkrila nam kako je to zapravo biti ovako slavna i ovako zaposlena mama. Taman smo ju uhvatili dok je bila s Lenom na moru, iako je i tada bila pretrpana poslom pa smo joj zahvalni što je izdvojila trenutak da s nama podijeli svoja stajališta.
Kako balansiraš između karijere i obitelji?
Ponekad uspješno, ponekad manje uspješno. Ponekad s velikom grižnjom savjesti, a ponekad s malo manjom. Ukratko, imam iste brige kao i svaka mama koja radi: jesam li dovoljno s djetetom, bi li ona bila sretnija da ostavim posao i budem uz nju, bi li onda vidjela moju nesreću? Taj je krug, čini mi se, teško prekinuti, možda je i nemoguće. Ponekad plačem zatvorena u kupaonici, ponekad kad ju uspavljujem, ponekad padam s nogu od umora, ponekad zapostavljam posao, pa sei tada osjećam krivom, ponekad mi se čini da je working mom odličan primjer za žensko dijete. Ovisno od dana i faze. Jako mi je teško bilo raditi od doma, primjerice: Lena kao beba nije shvaćala da mama radi za kompjutorom. S druge strane, ostavljati ju da bih otišla na sto sati na set mi je jednako teško. Mislim da nema win win situacije oko toga, mislim da sve mi koje radimo imamo i dobre i loše dane.
Kako izgleda jedan tvoj dan kao mame i poslovne žene?
Moj posao je specifičan: ponekad me nema cijeli dan, često putujem, a ponekad sam s Lenom cijeli dan i pišem samo noću. Evo danas sam sama s njom na moru i imam deadline za kolumnu u Jutarnjem: morat ću pričekati da zaspe, pa pisati tko zna do kada. Nekad su stvari komplicirane, nekad su lakše. Ponekad mi pomaže mama. Kad smo živjele u Beogradu, imala sam i divnu čuvalicu Jovanu, jer mi je radni dan znao trajati duže od vrtića, a ne želim da ni tamo ostaje zadnja. Bilo mi je važno da se budimo zajedno, da imamo naš ritual doručka, šetnju do vrtića: nažalost, to je često bilo najviše od mene do uspavljivanja što je Lena imala. No, sada kada nisam u produkciji serije, stalno smo zajedno. Pokušavam pisati kad ona spava.
Koliko dnevno vremena provodiš na Instagramu i javljaju li ti se mame u zadnje vrijeme na društvene mreže općenito, pogotovo sada kada si sve glasnija u borbi oko ženskih prava? Pitaju li te za savjete, pomoć i slično?
Često mi se javljaju mame: pitaju me koje sam pelene koristila, koje kreme za sunčanje, koje igračke, u koji vrtić idemo. Administratorica sam i u grupi Domaće kašice za bebe koja okuplja 110 000 mama u regiji, na što sam jako ponosna, jer mi je zdrava prehrana važna, pogotovo kad je u pitanju dohrana. No, na Instagramu sam vrlo paušalno: kad pijem prvu jutarnju kavu, kad nešto želim postati, kad sam u nekoj čekaonici, pa mi je dosadno. Nemam poslovni profil na Instagramu, ne mogu se prisiliti da komunikacija s mojom zajednicom bude poslovni pothvat, a ja mame koje mi se javljaju doslovno doživljavam kao virtualno pleme. Što se tiče žena koje su žrtve nasilja, one se većinom javljaju na Facebook stranicu Inicijative, jer ona upravo za njih i postoji. Tamo volontiraju stručnjakinje i stručnjaci koji im mogu pomoći, ili ih usmjeriti na to kako da traže pomoć.
Misliš li da se žene u Hrvatskoj dovoljno bore oko svojih prava, pogotovo majke? Ako ne, što rade krivo i koji su tvoji daljnji planovi da to ispraviš?
Inicijativa i dalje čeka odgovore na svoje zahtjeve, koji su u većoj mjeri obećani da će se riješiti odnosno ispuniti do kraja godine. To nije malo: ključni zahtjev je promjena dva zakona, primjerice. Ali ono što jest, čini mi se, presudno, je promjena načina na koji se govori o nasilju u društvu, promjena paradigme, promjena stope tolerancije svih nas. Što se generalno ženskih prava tiče, doista mislim da su žene i dalje, nažalost, u vrlo nepovoljnoj situaciji – ekonomski najčešće ovise o muškarcima, što očevima, što partnerima, a kada postanu majke, onda su posve zatočene, jer i njihova djeca ovise o dobroj volji muškarca u obitelji. Ja sam uvijek pisala o ženskim temama, koje su, paradoksalno, smatrane lakim, i svode se često na “šoping i krpice”, a u realitetu su ženske teme: obiteljsko nasilje, krivnja oko balansa između karijere i obitelji, krivnja oko želje da se izađe iz lošeg odnosa u kojem je rođeno dijete, manjak ekonomske moći… Samo pogledajte svoja pitanja
(smijeh kroz suze).
Koja je po tebi tajna dobrog odgoja i u kojoj mjeri bi mama trebala biti blaga, a u kojoj stroga?
Ma majčinstvo je neodgovorena zagonetka. Taj mistični pojam toliko nas određuje i mijenja, a i on se sam po sebi mijenja uz civilizacijske napretke i mijene svijeta i društva oko nas. Nekad tamo na pretpočecima čovječanstva bilo je normalno da majke zajedno odgajaju pleme: očinska figura nije bila slavljena na ovaj način na koji znamo da je važna danas. Djecu je odgajala zajednica žena. Ne mogu reći da se u nekoj mjeri taj model i danas ne ponavlja: da nije mojih prijateljica Jane i Une koje imaju malu djecu staru kao Lena, bilo bi mi mnogo teže. Kad sam s inicijativom organizirala prosvjed na Tomislavovom trgu, Lenu su pričuvale i žena mog prijatelja s klase Alma, jer i sama je majka dvoje male djece i poslovna žena, pa zna što je to kad ti nema tko uskočiti, i moja prijateljica Jasmina, koja je i sama single mama. Ja sam, po mom mišljenju, izuzetno blaga, popuštajuća majka, možda zato što sam ja strogo odgajana pa kompenziram ono što je meni, iz mog subjektivnog dojma, nedostajalo, a možda jednostavno jer smo često same i imam osjećaj da joj je ljubav potrebnija od strogoće. A možda sam naprosto takav karakter. No, ipak mislim da su granice potrebne. Ne dopuštam da se ne zahvali, ne pozdravi, da bude bezobrazna ili agresivna prema drugoj djeci, životinjama ili ljudima. Ponosna sam jer je Lena zbilja nježno, empatično i veselo dijete. Voljela bih da sam manje uplašena za njezinu dobrobit: čini mi se, kad noću razmišljam o našem danu, da previše toga branim – možda bi se više penjala da joj dopuštam da više pada. Pokušavam se kontrolirati oko toga jer mislim da majčini strahovi nužno prelaze i na djecu. Ne znam tajnu dobrog odgoja: ja dosta analiziram i razmišljam, možda i previše, ali svakako mi se to čini točniji pristup za prepoznati djetetove autentične potrebe od pukog ignoriranja istih. Važno mi je što Lena misli. Ali, isto tako, ne popuštam oko toga da jede junk. Važno mi je da je sretna, i vesela, ali ne dopuštam da histerizira u restoranu dok drugi ljudi jedu svoju večeru za stolom do. Mislim da je posao svake mame da postavi granice, čvrsto, ali i da prepozna što su autentične potrebe njezinog djeteta. Nije svako dijete naime isto, a dosta dugo se pedagogija svodila upravo na to.
Osjećaš li se uspješno kao majka i poslovna žena?
Ima trenutaka ponosa, da. Ali ima i trenutaka kad se raspadam od užasa, i kad mislim da griješim u svemu: i da zapostavljam pisanje, i da zapostavljam Lenu.
Kako je biti single mom?
Teško, užasno teško, ne samo zato što je fizički naporno, već i zato što stalno patiš jer imaš osjećaj da je zbog tvoje odluke ili spleta nesretnih okolnosti tvom djetetu nešto oduzeto. Na moru sam, primjerice, tjedan dana bila sa single mamom i njezinom kćerkicom: tu se Lena savršeno snalazila. Tjedan dana smo zatim bili s našim najboljim prijateljima- Lena obožava tatu svoje prijateljice, ali nisam mogla ne primijetiti da joj je teško jer i njezin tata nije s nama. Progutala sam mnoge suze radi toga. Ponekad ti kao mami treba ne samo pomoć (da netko pridrži, nahrani, okupa dijete…) već i mogućnost da s nekim izmijenite pogled koliko je vaše dijete savršeno, najljepše, najbolje, najpametnije. To mogu samo roditelji vjerovati.
Koliko se po tvom mišljenju razlikuje život neke slavne mame i neke ne tako slavne mame i ima li uopće razlike?
Pa, ukoliko uz slavu dolazi i neka vrsta ekonomske privilegije, ili barem stabilnosti, razlikuje se po pitanju nekog osjećaja lakoće s kojom se potencijalno mogu riješiti problemi kao što su čuvanje djeteta ili mjesto u vrtiću. Ali, sad opet govorimo o činjenici da žene treba osnaživati da rade i da su ekonomski neovisne, a ne o slavi. Slava, sama po sebi, je posve nebitna, a pomalo i izumire, zahvaljujući Instagramu. Hvala Bogu na tome. Anonimnost je podcijenjena.
Savjet svim mamama za kraj?
Pogledajte film ‘The kids are all right’ s Julliane Moore jer stvarno jesu.
