Una Bridged je u kratkom roku postala prava hit mama s Instagrama, no sad je još veća frajerica jer je položila tečaj za doulu pa smo ju apsolutno morali ‘privesti’ na intervju. Njezino pravo ime je Una Pašić Gregović, ima 23 godine i za sebe kaže kako je klasična milenijalka (čitaj: voli rose gold, avokado i Netflix), ali je ujedno i prava ambiciozna karijeristica u usponu. Inače je, zamislite, rođena i odrasla u Egiptu, što je u njoj razvilo ogromnu ljubav prema putovanjima, jezicima, povijesti i hrani. Una je izuzetno zanimljiva osoba pa bismo o njoj mogli nadaleko i naširoko, ali smo se odlučili zadržati na temi i ispitati ju sve o tome kako je biti doula.
Kako si došla na ideju na položiš tečaj za doulu i kako isti izgleda te koliko traje?
Uff to je jedna duga priča s puno malih koraka, ali na kraju je zapravo moje iskustvo trudnoće, poroda i postpartuma bilo baš ta motivacija da se počnem baviti ovim. Imala sam predivnu doulu koja mi je dotada jako stresnu trudnoću pretvorila u divno iskustvo, koja mi je bila podrška kroz teške periode, napravila ogromnu razliku na mom porodu, a u periodu babinja pružala potporu za koju smatram da svakoj novopečenoj mami treba. Nakon toga sam odlučila da želim ženama pružiti tu vrstu za koju mislim da manjka u našim modernim i užurbanim životima. Tečaj kojeg sam položila je DONA International tečaj za doule koji se održava jednom godišnje (ove godine su bile 2 grupe), u Zagrebu. Traje 4 dana (“od jutra do mraka”) i prolaze se mnogi aspekti bivanja doule (edukacija je na engleskom, ali ima opcija prevoditelja).

Za one koji još nisu upoznati s terminom doula, možeš li objasniti što je to točno, jer neki ovaj termin zamjenjuju s terminom ‘babica’?
Doula definitivno nije babica i to je od iznimne bitnosti naglasiti! Osobno jako volim definicije doule od Hrvatske udruge doula koja kaže da je doula naziv za: “… educiranu i iskusnu profesionalku koja pruža kontinuiranu emocionalnu, fizičku i informativnu potporu majci prije, tijekom i netom nakon poroda; ili koja pruža emocionalnu i praktičnu potporu tijekom razdoblja babinja.”
Doule nisu medicinsko osoblje, one su educirane žene koje pružaju potporu, podršku i onu humanu notu ženama na način gdje su joj individualno posvećene i kao tako pomažu u raznim aspektima trudnoće, poroda i postpartuma (ovisno o potrebama žene).

Kako izgleda jedan radni dan doule, odnosno kako izgledaju radni dani doule, s obzirom na to da je ona uz majku kroz čitavih 9 mjeseci trudnoće, zar ne?
Doule su uz majku kada se majka na to odluči. Trenutno recimo imam 3 divne mamice. Jedna je nedavno rodila i bila sam kod nje u postpartum dolasku te planiram još 3. Jedna treba roditi uskoro, a zatražila je moje usluge u 35.-om tjednu trudnoće, a treća buduća mamica s kojom radim je tek nedavno saznala za trudnoću. Sve je to jako individualno i ovisi o ženi. A radni dan kao takav je zeznuto za objasniti. Način na koji ja radim je imam prvotno upoznavanje s mamom i partnerom gdje dam slobodu da pitaju sve što ih zanima i vidimo gdje je podrška najpotrebnija, nakon toga se dogovorimo za još nalaženja i tako i pripremim materijale. Za sada se recimo najviše fokusiram na ženina prava tijekom poroda, kako olakšati simptome trudnoće, kao organizirati jaku postpartum podršku i naravno priprema za sam porod!
Neke žene žele doulu na porodu, a neke samo podršku prije i poslije, što je sasvim uredu! Sve se prilagođava ženi, njezinim željama i potrebama. A i mogućnostima obzirom da u Hrvatskoj u rodilištima žene imaju pravu na jednu pratnju pa je to najčešće partner. Ima žena koje se ugodnije osjećaju u ideji da im doula bude pratnja i tako je onda ona uz ženu, a ima i situacija gdje se izmjenjuju pratnje odnosno partner i doula. A bitno mi je i naglasiti da doula jedan velik period oko termina ostavlja slobodno da je uvijek tu kada porod kreće.

Zašto bi trudnicama preporučila da imaju doulu?
Jer je trudnoća teška, a rijetko se priča o tome. Jer je sve novo i uzbudljivo, a istovremeno zastrašujuće. Jer je porod jedno iznimno emotivno iskustvo i podrška doule tu može napraviti ogromnu razliku. Jer postpartum zna biti jako zbunjujuć, stresan i usamljen period, a iskusna žena koja ti pruža pomoć i tu je samo za tebe je neprocjenjivo.
Davno prije kada je ritam života bio mirniji, i kada smo drugačije funkcionirali kao kolektiv, bilo je sasvim normalno da žene s iskustvom i informacijama pomažu trudnicama, pomažu kroz porod i njeguju ženu za vrijeme babinja. To se s vremenom izgubilo i žene imaju tako intenzivan tempo života, posla, visoka očekivanja (što svoja, što okoline), a zdravstvo je pretrpano i ne stiže se posvetiti svakoj ženi koliko je potrebno. Želim da se žena osjeća kao cjelina, da je bitna. Da joj pomognem kada ju boli trtica i kad joj natiču noge, kada se ne zna nositi sa stresom, kada ne zna od kud bi krenula od svih silnih informacija. Pomoć partneru je isto iznimno bitna stvar. Puno partnera se osjeća totalno pogubljeno, a veliki pritisak je na njima jer su glavni izvor podrške.
Doula može pomoću partneru tako da mu pokaže kako masirati ženu kad ju boli, kako joj olakšati trudove, kako prepoznati određene znakove, odgovoriti mu na sva pitanja. Ima toliko načina na koje doula može pomoći i sada bih mogla romane tipkati, ali na kraju dana najdivnija stvar leži u tome što je to jedna posvećenost ženi, njezinoj situaciji, njezinim željama…i sve se tome prilagođava.
Brojna znanstvena istraživanja su pokazale odlične rezultate imanja doule kao što su: manjak postporođajne depresije, veća uspješnost dojenja, skraćenja trudova, manjak komplikacija u porodu, manje potrebe za medicinskom intervencijom (kao što su drip, vakuum, carski rez…).

I sama si majka i to nova, jesi li ti imala neki oblik pomoći u trudnoći i tko je najviše bio uz tebe i najviše ti pomogao?
Ja sam imala jednu neopisivu podršku partnera koja je nezamjenjiva. Odmah nakon toga želim naglasiti tu jednu “žensku” mrežu koja se sastojala od moje divne doule, moje majke, svekrve, sestara i šogorica. Ta vrsta potpore, pomoći, edukacije i ljubavi je nešto što me i potaknula da i sama postanem doula. Doslovno od emotivne potpore, do pomaganje u kućanskim poslovima, pripremama za dolazak našeg sina… Sve te stvari su učinile veliku razliku i na tome sam im vječno zahvalna.
