Ako ste jedna od onih mama koje prate kul mame na Instagramu, onda ste sigurno čuli za Petru Ninčević, njezin Instagram profil @ lipstick_mom_petra i blog www.lipstickmom.hr. Ako pak niste čuli za ovu mom influencericu, iako je to prilično teško s obzirom na njezinu zavidnu brojku followera, u ovom ćete simpatičnom mom intervjuu saznati čime se sve ova mama bavi na svojim platformama, s kojim upitima joj se najviše javljaju druge mame, kako uspijeva “ukrasti” vrijeme za sebe, ali i još mnogo toga.
Može prvo par riječi o sebi?
Zovem se Petra Ninčević, uskoro ću navršiti 35 godina, udana sam, imam dječaka od skoro 6 godina i djevojčicu koja je nedavno navršila 4 godine. Diplomirala sam marketing na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, radim od svoje 19. godine i konstantno sam u nekim projektima ili razmišljanjima o tome što bi se moglo pokrenuti. Nemirnog sam duha, znatiželjna, vesela i otvorena, i jako volim ljude. U slobodno vrijeme volim plesati salsu, otići na fitness, a najnoviji hobi koji sam zavoljela jest trčanje. Uz posao i sve dnevne obaveze vodim i blog LipstickMom, koji je nastao iz nekog osjećaja usamljenosti na porodiljnom dopustu s prvim djetetom, tako da oko sebe već 5 godina imam zajednicu divnih žena koje me i dan danas prate, a s nekima od njih sam postala i prijateljica privatno. Po horoskopu sam strijelac, a ne mogu zamisliti život bez sunca, glazbe i čokolade.
Kako se nosiš s umorom, kako se stižeš baviti svim hobijima navedenim u opisu tvog Insta profila, kako uspijevaš izgledati tako svježe uvijek i koji savjet imaš za mame koje su konstantno u borbi s vremenom, a jednako kao i ti žele izgledati svježe, baviti se sportom, odlaziti na kave i druženja i slično…?
Da budem iskrena, nosim se iz dana u dan, nekim danima pucam po šavovima, nekim danima me preuzme prokrastinacija. Iako se zapravo najviše vodim onime da ne ostavljam stvari za sutra ako ih mogu riješiti danas, pa vjerujem da mi se možda na taj način ne nakuplja previše zaostataka. Ne mogu reći da je sve stvar organizacije jer žene koje imaju djecu ponekad i uz najbolju organizaciju ne uspijevaju naći vremena za sebe i odraditi sve što su mislile. Hobije koje sam navela u opisu profila ne uspijevam odraditi na redovnoj bazi pa kombiniram. Odem na trening kad se uspijevam uskladiti s muževim poslom, na trčanje odlazim navečer kad djeca spavaju, ponekad to bude i u 23h pa umjesto da gledam Netflix, radije 1-2x tjedno “bacim” 7-8 kilometara po kvartu. Što se svježeg izgleda tiče, osobno mislim da ne izgledam baš toliko svježe jer su podočnjaci uzeli maha, no puno brinem o svojoj koži i na najumornije dane ne odustajem od svoje korejske rutine njege lica. Možda je to razlog da mi koža ne djeluje sivo i umorno, no svakako sam umorna i borim se iz dana u dan s tim osjećajem.
Na kave baš i ne idem sama, jer nemam gdje s djecom, svako poslijepodne nakon vrtića su sa mnom. Uglavnom se druženja odvijaju vikendom, s prijateljima koji imaju djecu najčešće organiziramo obiteljska druženja na nekom izletu ili kod kuće, a kad nam zatreba vrijeme nasamo s nekim, mužu s prijateljima ili meni s prijateljicama, najčešće se dogovorimo vikendom navečer kad djeca zaspu pa je jedan roditelj doma dok drugi pokušava održati društveni život živim. I obrnuto. 🙂 Ako preko tjedna ulete neki sastanci ili baš imam veliku potrebu nekoga vidjeti radnim danom nakon vrtića, iako je to rijetko, znam se dogovoriti u nekom shopping centru koji ima kafić i igraonicu. U tom slučaju djeca imaju zanimaciju dok ja odradim što trebam. Ovo nisam mogla dok mlađe dijete nije napunilo 3 godine, jer većina igraonica ne dopušta djeci ispod 3-4 godine da budu unutra sama bez roditelja.
Postoji li neka tema vezana uz majčinstvo koja te trenutačno posebno fascinira/brine/ljuti/veseli?
Uvijek postoji neka tema koja izaziva neku od tih reakcija. Konstantno me ljute međusobne bitke žena oko toga koja je umornija, čije dijete je zahtjevnije i “mom shaming” u tom obliku. Mislim da moramo prerasti te bitke i jedna drugoj biti podrška jer sam čvrsto uvjerena da žene zaista drže većinu obaveza na sebi, zato i dolazimo do tog burnouta koji se sve češće spominje. Ne treba nam još i osjećaj krivnje koji si možemo međusobno nabiti.Ta situacija oko burnouta me istovremeno i brine, jer čitajući iskustva drugih žena, zaista smo prepune obaveza i nešto moramo mijenjati kako bismo postigle balans i sačuvale zdrav razum. Ono što me veseli jest da žene sve otvorenije pričaju o preprekama s kojima se nose i što zajednički, malim koracima, radimo svijet boljim mjestom za sve nas, a najviše za našu djecu.
S kakvim upitima ti se najviše javljaju druge mame i na koji način im pomažeš?
Upiti su zaista raznoliki. Od ideja za ručak, do preporuka za edukativne igračke, zubara, radionica za djecu. Savjete oko autosjedalica, nekih gadgeta koji su mi se pokazali korisnima, pa do savjeta kako sam riješila tantrume, organizirala si dan, pronašla vrijeme za sebe i krenula vježbati i slično. Većina žena me prati otkad je Lukas bio malen, a one su imale dijete slične dobi, pa smo zajedno “rasle” i tako nam se kroz vrijeme mijenjaju teme. Nekad su to bile bočice i pelene, a sad su to teme više oko povratka na posao nakon porodiljnog, izgradnje karijere, hendlanja predškolarca i pripreme za školu. Koliko žene vole čuti moje iskustvo ili savjet, toliko i ja volim čuti njihovu stranu priče. Na stranu stručnost, one znaju da ja nisam stručna u većini tih područja, ali nečije iskreno iskustvo i topli savjet zaista mogu biti od velike pomoći. Baš zato sam danas i s tim nekim mamama i prijateljica.
Što je po tebi najveći izazov majčinstva, i pomaže li Instagram u izazovima s kojima se susreću majke?
Ne znam otkud bih krenula. Meni osobno, s jedne strane tu je strah da negdje u odgoju ne zalutamo i da svoje dijete ne zakinem za neke mogućnosti za koje ima potencijal, a nisam ga prepoznala. Zatim, ostati dosljedan u vrijeme kad smo svi većinu dana na poslu i premoreni i lako možemo popustiti pod tom krinkom umora. Nadalje, užasavam se interneta i cyber bullyinga i pametnih telefona jednom kad moje dijete bude dovoljno veliko da koristi pametni telefon. Ja sam izbjegla nekako taj period jer sam generacija koja nije od malena odrastala uz takvu tehnologiju i užasavam se svega onoga što bi se moglo dogoditi, a s druge strane želim odgojiti dijete bez previše kontroliranja. Želim izgraditi odnos temeljen na povjerenju. Kako ću se sa svime time nositi, vrijeme će pokazati. Ono zbog čega mi se jako sviđa što imamo društvene mreže, to je što smo mi mame sve glasnije na njima, što međusobno dijelimo iskustva i pomažemo si, i što stručne osobe kao psiholozi, odgojitelji, savjetnici, profesori, napokon imaju besplatnu platformu na kojoj mogu svoje znanje dijeliti s nama i na taj način nam nevjerojatno puno pomoći.
