Kao što ste s nestrpljenjem čekali prve riječi svog mališana, tako sada sigurno jedva čekate prve korake. Bez brige i to će se dogoditi vrlo vrzo jer su bebe između osmog i devetog mjeseca života toliko željne novih iskustava da se mnoga već sama počinju pridržavati za namještaj ili bilo kakav oslonac koji bi im pomogao da se dignu u uspravan položaj. No, kada počnete primjećivati da to bebač radi, dajte mu vremena – nemojte ga tjerati da hoda bez pridržavanja jer je u toj prvoj fazi dovoljno i samo pridržavanje. Ono je naime sastavni dio te prve faze hodanja.
Nemojte tjerati bebu da hoda
To je kao i s prvim riječima. Bebe možda brbljaju između šestog i desetog mjeseca života i ponavljaju iste slogove, poput ma-ma, ba-ba, ta-ta, no zapravo počinju pričati s otprilike 12 do 15 mjeseci. Tako je i s hodanjem, kao što beba počinje s brbljanjem i to ju polako uvodi u pravi odrasli govor, tako počinje i s pridržavanjem ako govorimo o hodanju. Pustite tu fazu da traje koliko bebi paše jer do 18. mjeseca će svakako prohodati. Ako ne prohoda do tada, onda se možete konzultirati s pedijatrom kako bi vam preporučio što učiniti po tom pitanju.
No, u redu ju je poticati na hodanje
Naravno, u redu je poticati djetetovu znatiželju. To primjerice možete napraviti tako da mu stavite omiljenu igračku na neko mjesto koje je jedan metar udaljeno od njega ili vi držite igračku u rukama i pozivate ga k sebi. Pritom možete izvodite zanimljive zvukove kako bi ovaj ritual bio što uzbudljiviji, no svakako pripazite na djetetovu sigurnost, što vam ne trebamo posebno napominjati. I sami znate da u svakom domu ima mnogo oštrih bridova stolova, ormara i ostalog namještaja na koje bi se dijete na nesigurnim nogama moglo ozlijediti. Ali tu su naravno zaštite za namještaj, a uvijek ćete ionako biti blizu bebe dok ovo izvodite. Ne zanemarimo i to da bi se bebač mogao povlačiti za stolnjak kako bi se lakše uspeo, ali u tom slučaju jednostavno maknete sve teške stvari sa stola.
Predfaze hodanja
1. Ustajanje
Sve počinje s puzanjem. Kad bebač usavrši puzanje, slijedi ustajanje i uspostavljanje ravnoteže. No, prije toga mora svladati hvatanje. Kada se osili u hvatanju, i to svega što dotakne, od vaše noge do namještaja, nakon toga slijedi uspostavljanje ravnoteže i održavanje iste! Svaka vaša pohvala dobro će kako bi ohrabrila dijete, a ako i padne u prvim pokušajima i to je za očekivati. Ipak je za bebača to veliki pothvat. Najbitnije je da nauči prebaciti težinu s jedne polovice tijela na drugu jer tako će najbolje svladati prve korake.
2. Hodanje uz pridržavanje
Kada imaju u prosjeku 12 mjeseci, bebe se polako usuđuju napraviti prve korake. Čine to oprezno i moraju se pridržavati, ali ipak znaju u kojem smjeru trebaju ići i pokušavaju sve dok ne savladaju ovaj izazov. Prvo se vuku postrance po podu pa se pridržavaju, onda im pokreti dobivaju više zamaha i u konačnici uspiju dignuti jednu nožicu i staviti je uz drugu.
3. Samostalnost
Svega dva mjeseca nakon ovoga, točnije s otprilike 14 mjeseci, vaš bebač će se čak moći samostalno ustati. Možda će još uvijek biti nesiguran i trebat ćete mu pružiti ruku tu i tamo, tek toliko da mu ne bude teško odvojiti se od poda, ali bar će moći stajati uspravno. Nakon toga slijedi faza ‘nogom pred nogu’, kada uči prebacivati težinu, uspostavljati ravnotežu i uzimati zamah. S otprilike 16 mjeseci bebaču više nisu potrebna pomoćna sredstva. Polako će naučiti rasporediti korake i moći usporiti kada treba.
Naravno, sve ovo je izrazito individualno i nemoguće je primijeniti ova ‘pravila’ na svako dijete na svijetu jer su djeca iznimno različita, ali ovako bi to otprilike trebalo izgledati. Zapravo se najviše radi o tome kad će se koje dijete osjetiti dovoljno sigurnim za hodanje bez ičije pomoći. U svakom slučaju nema potrebe to ubrzavati. Mnogi pedijatri danas tvrde da je roditelji griješe kada dijete stavljaju na noge i pridržavaju za ruke jer su uvjereni da će dijete tako brže prohodati. Na taj način više odmažu mališanu jer ne samo da usporavaju razvoj djetetova sustava za ravnotežu, nego mu i neverbalnom komunikacijom, koja je u tom razdoblju jako važna, šalju poruku da on to ne može sam i da mu treba pomoć drugoga. Djeca zapravo sama ustaju jer žele doći na razinu u kojoj se kreću roditelji. Naravno da ćete pomoći bebaču u prvim koracima, baš kao što smo naveli, ali pustite ga da napreduje svojim tempom.
