Voditeljicu i majku triju prekrasnih djevojčica Nevenu Rendeli ne treba posebno predstavljati, ali bi joj možda mogli dići spomenik, kao uostalom svakoj mami koja se nosi s veselom brojkom tri. Uvijek raspoložena za razgovor, Nevena nam je krajnje iskreno otkrila kako izgleda jedan njezin tipičan dan i kako se nosi s obiteljskim i poslovnim obavezama. A vjerujte, nije joj lako.
Kako ste ti i tvoje blizanke podnijele kretanje u vrtić?
U principu začuđujuće dobro. Adaptacija nam je trajala svega tri dana, a nakon sedam dana već su ostale spavati. Mene je malo srce steglo kad sam shvatila koliko su moje male curice već velike, ali brzo smo se sve tri navikle na novu situaciju.

Između tvoje prve i druge trudnoće prošlo je jako malo vremena, je li ti to bio šok? Kako si reagirala kad si saznala da si tako brzo opet trudna?
Prošlo je točno 8 mjeseci kad sam saznala da sam opet trudna i malo je reći da je bio šok jer smo blizanke začeli umjetnom oplodnjom i stvarno nismo razmišljali o novoj trudnoći, barem ne tako brzo. No, nakon šoka obuzelo me veselje i radost i evo nas sad još malo i naša treća curica će godinu dana.
Kako je biti majka triju djevojčica?
Najljepše na svijetu. I najteže također.

Koja je najbolja stvar, a koja najteža kod imanja blizanaca/blizanki?
Blizanci su posebna djeca utoliko što nikad nisu sami. Jako su povezane i ne mogu jedna bez druge. S druge strane ne smije se zaboraviti da su i one zasebne individue i da svaka traži svoj prostor i mjesto pod suncem. Prva godina je bila najteža, potisnula sam već neka sjećanja i imam tzv. mamneziju, čisti obrambeni mehanizam.
Kako izgleda jedan tvoj tipičan dan?
Jao. Prepun galame i veselja od ranog jutra. Dakle već oko 7 smo svi na nogama, dok se spremimo već je 8, dok svi pojedu 9, cure idu u vrtić, a Vita u prvu šetnju. Ako imam sreće Vita brzo zaspi pa pijem kavu u miru ako ne, opet pijem kavu, ali ne mirno. Slijedi spremanje ručka, Vita ide na spavanje, ja nešto pojedem i trudim se odmoriti kad i ona, ali ne uspijeva mi skoro nikad pa tad odgovaram na mailove, dogovaram poslove, čistim, perem, peglam…idemo po cure u vrtić pa svi zajedno u park, pripremanje večere i preživljavanje do njihovog spavanja. Od 21h do 23h mama i tata imaju vremena malo za sebe, ali uglavnom zaspemo u 21.30h :))) …dan za poželjeti!

Osjećaš li se uspješnom kao majka i supruga, ali i profesionalno?
Uglavnom ne, kao npr. sad kad vam odgovaram na pitanja, a prošla je ponoć i moje curice su prehlađene pa se ciklički bude svakih pola sata, a ja sam imala radni vikend i treba mi barem pet sati sna. No, i to prođe pa se onda opet osjećam kao Instagram mama, sređena i sve stižem.
Kako si prihvatila mijenjanje svog tijela u trudnoći i misliš li da se uopće treba zamarati takvim stvarima?
U trudnoći nisam razmišljala o tome, ali zato jesam nakon i još uvijek se mučim. Ne trebamo se zamarati time kako izgledamo par mjeseci nakon poroda jer je prirodno da oporavak traje toliko, ali da bih voljela nazad svoje tijelo od prije trudnoće, voljela bih.

Kako se boriš s umorom koji prati svaku majku?
Ne znam, navikla sam valjda spavati par sati i funkcionirati. To se zove preživljavanje.
Kako zaboga usklađuješ troje djece, bivanje suprugom i karijeru?
Ni na to nemam odgovor. Uglavnom neuspješno i kiksanjem na jednom od tih polja, a to nije majčinstvo. Pati svi i sve, ali nadam se da će i to doći na svoje.

Budući profesionalni planovi, ali i savjet svim mamama za kraj?
S obzirom na to da se uskoro vraćam full time poslu jako se veselim što ću nakon tri godine opet malo razgovarati s odraslima! A što se tiče savjeta: mame, nije sramota tražiti i dobiti pomoć, ne možete sve same. Samo odmorna mama je dobra mama.