Ako smo neku mamu u ovoj situaciji morali ‘privesti na intervju’, onda je to mama slatkog malog Zrina, Una Pašić Gregović, odnosno Una Bridged, kako se odaziva na Instagramu. S ovom otvorenom i iskrenom mladom ženom, koja svojim savjetima i iskustvima koje dijeli, kako na svom Insta profilu, tako i u kolumnama koje piše, a kojima pomaže silnim pratiteljima, već smo imali intervju u kojem smo pričali o njezinom poslu doule. No, kako je Una uvijek spremna porazgovarati o bilo kojoj temi vezanoj uz majčinstvo i slično, morali smo ju upitati za neke savjete vezane uz život u samoizolaciji. Kako raditi od doma dok su djeca uz vas, kako imati kvalitetan odnos s partnerom, kako općenito sve ovo psihički izdržati i izvući ono najpozitivnije i najljepše iz kućne karantene, saznajte u ovom prekrasnom i bogatom intervjuu koji će vam doći kao melem na ranu.
Jedna od stvari koja ljudima najteže pada u samoizolaciji je rad od doma s partnerom. Zašto je po tebi to dar, a ne neka vrsta prisile?
Moj suprug (Petar) i ja radimo zajedno od početka naše veze. Išli smo zajedno na faks, radili skupa 2 posla, a i radili zajedno od doma (što odvojene poslove, što zajedničke projekte). Imamo puno iskustva u takvoj vrsti “koegzistencije” tako da super funkcioniramo što se posla tiče. Iako je neopisivo zahtjevnije s malim djetetom, mi uživamo što smo zajedno i što se vraćamo na svoje, kako bih rekla -faktorske postavke.
Ima trenutaka gdje mislim da ćemo poludjeti, nećemo se lagati. Ova situacija nije klasični rad od doma. Nemamo mogućnost sjesti u kafić, otići u šetnju, družiti se s ljudima… Tako da ta izolacija može biti jako stresna. Pogotovo s djetetom koje ima jako puno energije. Ali kada me uhvate takvi osjećaju, uzmem par minuta za sebe, duboko dišem i samo se sjetim kako ima puno ljudi koji su sada razdvojeni od svoje obitelji, partnera, djece i kako smo sretni što možemo biti zajedno. Ima i ljudi koji su potresu ostali bez krova nad glavom i koji bi sve dali da mogu biti na sigurnom sa svojom obitelji.
A i iskreno, postali smo puno kreativniji što se tiče kuhanja (što je nešto što moj muž i ja jako volimo), aktivnosti sa sinom jer se trudimo biti što prisutniji, iako radimo od doma, a i kod nekih popravaka oko stana koji već dugo čekaju na red.
Kako izgleda jedan tipičan dan vas kao trojca i koliko se on razlikuje od onog u samoizolaciji?
Veliki dio mog posla kao doula se i do sada odvijalo od doma (pisanje kolumni, edukacija, online savjetovanja). Što se tiče radionica, priprema za porod i postpartum dolaske, to su uvijek bili unaprijed dogovoreni termini gdje smo se organizirali da Petar bude sa Zrinom (inače radi do negdje 15:30) ili nam jedna od divnih baka pomaže s čuvanjem. Kada bi krenuo porod na kojem sam pratnja, uz bake, Petar je imao opciju rada od doma. Osim tih trenutaka ja sam uvijek bila doma sa Zrinom tako da već imamo neku razvijenu dinamiku. Sada tog dijela posla više nema nego radim online, ali u suštini nije se puno tog promijenilo s te strane.
Petrov posao sada je značio da ga doma nema većinu dana, ali čim bi došao doma je zajednički obiteljski ručak, pa šetnja i igra u parku i onda navečer druženje s prijateljima.
Iako još uvijek prakticiramo zajednički obrok (zapravo tri, a ne samo jedan hahaha), nedostaje nam mogućnost kretanja i druženja s ljudima, ali nadoknađujemo i tu balkončićem i Skypeom.
Koliko god da zna biti zahtjevno ,sretna sam što imamo priliku provesti više vremena zajedno i vjerujem da je našem sinu posebno drago (zapravo, obzirom kako stalno visi po njemu, sigurna sam da je to slučaj hahaha)!
Jedna si od rijetkih mama koja otvoreno govori o tjeskobi i anksioznosti. S obzirom na situaciju, i oni koji inače ne pate od ovakvih stanja ili si ne žele priznati da pate, sada priznaju da i oni osjećaju takve osjećaje.
Kako se ti smiruješ u ovim situacijama i koje savjete bi dala svima onima koji se trenutačno bore s negativnim emocijama?
Anksioznost, tjeskoba i panika su stvari s kojima se teško nositi i kada je svijet u “normalnom” stanju. Sada, kada smo u stanju pandemije okruženi senzacionalističkim “novinarstvom” kojem je jedini cilj da kliknete na članak pa su naslovi pumpani armagedonskim izjavama, dovodi nas do jedne nove razine.
Ako dodamo na to i potres koji nas je zadesio, nije ni čudo da nam mentalno zdravlje pati.
Život nam se mijenja. U samoizolaciji smo i naša svakodnevica izgleda potpuno drugačije. Nema druženja, nema odlazaka na kavu, nema izleta, nema vikend putovanja, nema normalnih odlazaka u dućan, uz to nas okružuju mediji koji koriste taktike koje sam gore spomenula.
A ono što većini najteže pada, je to što ne znamo koliko će ovo trajati, kako će se situacija odvijati, što nas čeka kad ovo sve završi? U ovakvim situacijama stres je normalna, globalna, rekla bih čak i akutna stvar.
Savjete ne mogu davati već samo podijeliti ono što ja radim, a da meni pomaže. Za početak, ne čitam nikakve neprovjerene informacije, odnosno izbjegavam apsolutno sve vijesti/novine/portale koji nisu relevantni. Pratim situaciju jednom dnevno preko službene stranice vlade.
Racionaliziram si svoje strahove. Zapišem si ih na papir i raščlanim dok ne dođem do zaključka da radim sve što mogu za sebe i svoju obitelj u ovoj situaciji. Ako mi se ne da pisati, samo ih na glas racionaliziram s Petrom i to mi dosta pomogne dovesti misli u neku neutralu.
Kada osjećam navalu panike, malo se povučem, odradim par dubokih udaha i izdaha (belly breathing) i idem dalje. Trudim se svaku noć prije spavanja meditirati. Ponekada imam snage i tu mi jako pomogne, ponekada mi se baš nikako ne da pa ne forsiram. U principu poznajem sebe dovoljno da znam da ono što mene smiruje je kada nešto radim, tako da se trudim uroniti u aktivnosti sa Zrinom ili u svoj posao koji se trenutno bazira na jako puno online savjetovanja.
Skype “kave”, telefonski razgovori, dobre komedije, su sve sitnice koje znače jako puno, a isto bih voljela naglasiti da puno privatnih psihologa imaju mogućnosti online terapije, a i ima jako puno otvorenih besplatnih linija za psihološku pomoć.
Koje pozitivne stvari možemo spoznati iz samoizolacije?
Kao i apsolutno sve u životu, naša perspektiva tu ima veliku moć. Recimo ogromna je razlika između “zatočena sam i ne mogu nigdje, a vani ljudi umiru” i “doma sam sigurna, čuvam svoju obitelj i druge, dok se situacija ne smiri”.
Pozitivno što možemo spoznati je zahvalnost. Koliko smo zahvalni na svom zdravlju, na tome što imamo krov nad glavom, što imamo obitelj i prijatelje.
Također možemo gledati i na to da smo svi postali empatičniji i odgovorniji jedni prema drugima. Zemlja se oporavlja, a kod nas se mijenja mindset, a to bi mogli sa sobom nositi i pozitivnih promjena (više mogućnosti za trudnice i rodilje, “homeschooling”, više ekološki osviještenih ljudi, vraćanje u pogon nekih Hrvatskih proizvodnji da ne ovisimo o uvozu itd.).
Znam da jako puno ljudi iz ovog svega vidi samo najgore, ali iz apsolutno svake situacije (pa tako i ove), možemo izvući nešto pozitivno i naučiti nešto, a hoćemo li ili ne, e to je isključivo na nama.
I savjet za kraj – kako si kvalitetno popuniti dan, kako organizirati rad od kuće i kako održati zdrave odnose s ukućanima bez obzira na stres vani?
Ne bih voljela previše o organizaciji jer nam trenutno svaki dan drugačije izgleda i OK smo s tim. Obroci su nam “fiksni”, a ostalo ovisi koliko posla imamo taj dan. Tu se rasporedimo da je uvijek netko u igri sa Zrinom ako drugi mora raditi (i tako u krug ako su zahtjevniji dani). Na kraju svakog dana kada Zrin zaspi, mi pogledamo epizodu neke serije, malo pričamo, i odredimo koje su bitne stvari koje trebamo idući dan napraviti (nabavka, kuhanje za 2 dana, raspremanje nekog djela stana, nešto posebno za posao/projekt) i tako ulazimo u idući dan. Okvirna organizacija s puno prostora za fleksibilnost i bez fiksnih očekivanja… Što opuštenije je za nas trenutno najbolja opcija za smirenost i produktivnost. Uvijek nešto radimo, ali ne forsiramo raspored kojeg se ne možemo držati jer bi to stvaralo još samo veći stres.
Što se aktivnosti tiče internet je krcat idejama tako da sam sigurna da to ne manjka, a što se tiče zdravog odnosa s ukućanima, mislim da se radi o dobroj komunikaciji i poštivanju granica (možemo se voljeti najviše na svijetu ali svima nam treba “me time” i malo mira), a ponekada će pasti i svađa, ali treba zapamtiti da je to normalno i konflikt nije najgora stvar na svijetu.
Znam da je teško i zahtjevno, ali trebamo se truditi ostati mirni i pronaći način da si olakšamo ovaj period. Zahvalnost, aktivnosti i ponavljanje da je ostanak doma najbolje što možemo napraviti za sebe i druge mogu biti dobro alati koji nam pomažu. Svima želim sreću u ovoj zeznutoj i svima nama novoj situaciji, da ostanete zdravi (i fizički i psihički) da uskoro izađemo iz ovog svega i da možemo uživati u stvarima koje smo sve do sada, uzimali zdravo za gotovo.
